Piše: Vesna Petkov

Prema podacima Svetske zdravstvene organizacije iz 2022. godine, Srbija se nalazi na trećem mestu u Evropi po broju obolelih od karcinoma grlića materice, a na petom po broju smrtnosti od ove bolesti. Srbija ima populaciju od 3,28 miliona žena starijih od 15 godina koje su u riziku od razvoja raka grlića materice. Trenutne procene pokazuju da u našoj zemlji svake godine 1205 žena oboli od raka grlića materice, a 634 umre od te bolesti. Rak grlića materice je peti po učestalosti karcinom kod žena u Srbiji i drugi po učestalosti karcinom kod žena između 15 i 44 godine. O humanim papiloma virusima razgovaramo sa prof. Dr Svetlanom Vrzić Petronijević, načelnicom odeljenja za perinatologiju u Kliničkom centru Srbije.
„Poznato je da karcinom grlića materice izazivaju humani papiloma virusi. Postoji više od 200 tipova HPV-a koji se razlikuju po afinitetu prema određenoj vrsti tkiva. Podaci o opterećenju HPV-om u opštoj populaciji Srbije još uvek nisu dostupni. Međutim, u južnoj Evropi, regionu kojem Srbija pripada, procenjuje se da oko 3,8% žena u opštoj populaciji ima infekciju cervikalnog HPV-16/18 u datom trenutku, a 68,0% invazivnih karcinoma grlića materice se pripisuje HPV tipovima 16 ili 18. HPV se prenosi kontaktom koźe na kožu ili sluzokožu i većina infekcija se spontano izleči tokom prvih godinu dana. Međutim uporna infekcija visokorizičnim tipovima HPV-a može povećati rizik od prekanceroznih ili kanceroznih lezija. HP virusi koji izazivaju karcinom grlića materice su dvolančani DNK virusi koji inficiraju samo ljude“, ističe sagovornica portala www.dobrostanje.com, prof. dr Svetlana Vrzić Petronijević,
Humani papiloma virusi –izazivači brojnih infekcija
“Humani papilloma virusi izazivaju različite infekcije, koje uglavnom nisu opasne po život ukoliko se na vreme počne sa lečenjem. Manifestacije infekcije ovim virusima mogu se klasifikovati kao latentne, odnosno bez simptoma, subkliničke i kliničke, vidljive promene. Neki od tipova ovog virusa uzrokuju rak jer se prenose polnim odnosom, najčešće grlića materice, vagine, anusa i spoljašnjih polnih organa kod žena – vulve. Ovaj virus može da izazove i rak penisa ili pak karcinom usne duplje.

Procenjuje se da više od 50% žena tokom života dođe u kontakt sa HPV infekcijom, a da su od toga više od 75% mlađe od 30 godina. Većina ovih infekcija kratko traje i u preko 90 % slučajeva proći će bez posledica. Takve su kožne infekcije HPV tipovima 1 I 2 i najčeše se javljaju bradavice na rukama i tabanima I one su jednostavne za lečenje“, kaže prof. Svetlana Vrzić Petronijević.
„Mukokutana infekcija HPV javlja se istovremeno na sluznicama i na koži kod tipova 6,11, 16 i 18 povezana je sa genitalnim bradavicama i prekanceroznim i kanceroznim lezijama grlića materice, stidnice, vagine, penisa, anusa i ždrela. Dokazi koji povezuju HPV sa rakom grlića materice su opsežni, pri čemu HPV 16 uzrokuje približno 50% invazivnih karcinoma grlića materice, a HPV 18 20%. Postoji više od 40 tipova HPV-a koji inficiraju ceo donji genitalni trakt, uključujući vaginu. Procenjuje se da će skoro sve seksualno aktivne osobe dobiti HPV u nekom trenutku svog života.
Faktori rizika za obolevanje od HPV infekcije su: česta promena partnera, nezaštićen seksualni odnos, rano započinjanje polnog odnosa, kao I oslabljen imunitet. Vakcinacija protiv HPV-a dovela je do značajnog smanjenja pojave infekcije humanim papiloma virusom i bolesti koje su uzrokovane HPV-om, posebno u populacijama kod kojih je vakcinacija postala redovna“, ističe prof. Vrzić-Petronijević.

“Antogenitalni HPV je najčešće polno prenosiva infekcija. U eri pre vakcinacije protiv humanog papiloma virusa u populacijama sa niskim stopama vakcinisanja protiv HPV, pik učestalosti ove infekcije javljao se u prvoj deceniji nakon stupanja u seksualne odnose. U svetskoj populaciji učestalost genitalne HPV infekcije kod žena je 10 procenata, dok je HPV tip 16 najčešći tip visokorizičnog virusa.
Kondilomi – vidljiva HPV infekcija
Polne bradavice, tj. kondilomi su npr. očigledna, vidljiva manifestacija HPV infekcije niskorizičnog tipa, koja je vrlo zarazna. Dve trećine osoba koje su u polnom kontaktu sa partnerima koji imaju kondilome takođe će dobiti bradavice u roku od nekoliko meseci od kontakta. Osobe koje su zaražene, ali bez simptoma, mogu širiti infekciju na svoje partnere, ili razviti druge komplikacije.
Vrlo je bitno da kod genitalnih infekcija nekim drugim tipovima HPV, obično iz grupe visokorizičnih tipova, ne postoji spoljna manifestacija infekcije. Međutim u samom epitelu genitalnih organa mogu nastati promene koje spadaju u prekancerozne, a koje nakon određenog vremena, ukoliko se ne otkriju i ne leče, mogu preći u karcinom, naglašava prof. dr Svetlana.
„Virus u organizmu može da bude i nekoliko godina pre nego što razvije neke simptome. Perzistentna HPV infekcija grlića materice ako se ne leči, uzrokuje 95% karcinoma grlića materice. Obično je potrebno 15-20 godina da abnormalne ćelije postanu rak, ali kod žena sa oslabljenim imunološkim sistemom, kao što je nelečeni HIV, ovaj proces može biti brži i trajati 5-10 godina. Lek za HPV infekciju ne postoji, zbog čega su prevencija i skrining na prekancerozne lezije od posebnog značaja. Skrining podrazumeva redovne, godišnje ginekološke preglede i PAPA test u cilju prepoznavanja infekcijr i prevencije dugoročnih posledica.

Preporuka je da se PAPA test radi najkasnije 3 godine od započinjanja seksualnih odnosa i ako se radi o suspektnim nalazima iz ovog uzorka se može raditi i ispitivanje na prisustvo HPV i tipizacija. Ukoliko dođe do intraepitelnih promena na grliću materice, koje su srednje teškog ili teškog stepena (H-SIL, CIN II/III) one se uklanjaju ekscizijom omčicom u zoni transformacije grlića materice do zdravog tkiva, ili pak klasičnom konizacijom čime se postiže i terapijski i dijagnostički efekat histopatološkom analizom uklonjenog tkiva. U poslednje vreme su se pojavili i PCR testovi na HPV, ali se oni ne preporučuju kao samostalni već u kontekstu citološkog nalaza i kliničke slike. Ukoliko se intervencija uradi pravilno do nezahvaćenog okolnog tkiva, može se preporučiti vakcinacija u cilju sprečavanja nove infekcije“, ističe naša sagovornica.
Kako se zaštititi od HP virusa?
Pored izbegavanja rizičnih odnosa, trenutno jedina zaštita je vakcinacija. Prema podacima Svetske zdravstvene organizacije HPV vakcina je efikasna, sigurna I bezbedna u preko 90 odsto slučajeva. Zbog toga je veoma značajno informisati, pre svega roditelje I decu, koliko je važno izvršiti imunizaciju mladih pre prvog seksualnog odnosa.Vakcina deluje samo ako se daje pre nego što se osoba zarazi HPV-om zbog čega se preporučuje da se izvrši imunizacija kod dece uzrasta od 11 do 12 godina. Novije preporuke ukazuju na benefit vakcinacije i u starijem životnom dobu, čak do 45.godine.
Vakcina je veoma dobra u sprečavanju tipova HPV infekcije koje mogu izazvati rak grlića materice i vagine, a kod dečaka i karcinom penisa i druge vrsta raka. Vakcina je efikasna u prevenciji tipova HPV-a koji izazivaju genitalne bradavice i najbolji je način prevencije. Dostupne su 3 različite HPV vakcine, u zavisnosti od broja sojeva koje pokrivaju. Doziranje zavisi od starosti osobe: mlađi od 15 godina primaju 2 doze, u razmaku od najmanje 6 meseci, dok stariji od 15 godina dobijaju 3 doze tokom 6 meseci.

Kondomi ne štite u potpunosti od HPV-a jer virus može da inficira i kožu koja nije pokrivena prezervativom. Međutim kondomi su i dalje važan način da se zaštitite i od neželjene trudnoće i od drugih bolesti koje se mogu preneti polnim odnosom“, kaže na kraju razgovora naša sagovornica Svetlana Vrzić – Petronijević, redovni profesor Medicinskog fakulteta u Beogradu.
Više informacija o HP vakcinaciji na portalu https://hpvinfo.rs/
Photo by Freepik

